Godina je 2012. Mjesto događanja Maribor, Europska prijestolnica kulture. Struktura istovremeno nadrealna i hiperrealistična. Dramatis personae koje Aleš Šteger nabraja na samom početku svoga romana Oprost raznolike su, od Adama Belyja, bivšeg dramaturga i vođe scijentologa i Rose Portero, njegove pomoćnice, radijske novinarke, do plejade najraznolikijih likova od vrha do dna društvene ljestvice. Među njima, u dramskoj strukturi mističnoga trilera, trinaest odabranih, trinaest posvećenih, trinaest krakova hobotnice koja proždire sve pred sobom, hobotnice za koju smo krivi jer smo dopustili njezino postojanje i jer je hranimo svojim šutnjama. Hobotnica, metafora dobro poznata u našim krajevima, utjelovljuje Velikog Orka, neodredivo i neuhvatljivo Nešto sazdano od laži, tajni, strahova, skrivanja i koječega drugog, bez otpuštanja i oprosta čijih grijeha, bez oslobođenja čijih duša, nema mogućnosti stvarnog očišćenja, a možda ni tada.

Oprost Aleša Štegera izvanredno je napisan roman prožet crnim humorom, samoironijom i promišljanjem sadašnjega trenutka u prepletu prošloga i budućega, upozorava, opominje i čini suodgovornim svakoga tko okrene glavu i ne učini ništa.