Samoovisnost, ljubav, bol i sre?a ?etiri su puta koja, kako piše Jorge Bucay, vode do potpunog ostvarenja svakoga ljudskog bi?a - ?etiri staze koje svatko od nas mora pro?i sam, vlastitim ritmom. Put samoovisnosti, kojemu je posve?ena nova knjiga slavnoga argentinskog psihoterapeuta, prvi je zadani cilj, polazište bez kojega nema samoostvarenja. Bez obzira na to kako ga nazivali i pod kojim ga imenom nalazili - osobna formula uspjeha, održavanje mentalnog zdravlja, preuzimanje brige o samome sebi - put samoovisnosti naš je najve?i, možda i jedini pravi izazov, a kao i toliko puta do sada, mudrost Jorgea Bucaya pomo?i ?e nam da ga prihvatimo i proputujemo. Biti neovisan zna?i uspjeti ne ovisiti ni o kome. To bi bilo savršeno kad ne bi po?ivalo na laži: nitko nije neovisan. Neovisnost je nedostižan cilj, utopija i privid kojima težimo, što nije loše, ali ipak mu treba pristupiti kao ne?emu nemogu?em, kako ne bismo bili trajno frustrirani. Zašto je neovisnost nemogu?a? Da bi ?ovjek bio neovisan, najprije mora biti samodostatan, a to nikad nije tako. Nitko se ne može trajno lišiti drugih ljudi. Nužno trebamo druge, na mnogo razli?itih na?ina. Ako je, dakle, neovisnost nemogu?a, suovisnost nastrana, me?uovisnost nije pravo rješenje, a ovisnost je nepoželjna, što nam onda preostaje? Preostaje nam izmisliti novu rije?: samoovisnost.
View Less